np The Warriors – Genuine Sense Of Outrage LP
Kao i protekle dvije godine došlo je vrijeme za objavu najboljeg rock albuma 2007. godine. Bez imalo dvoumljenja, u gomili odličnih ovogodišnjih ploča, ipak me je jedna posebno oduševila. High On Fire – Death Is This Commuinon je sve ono što zapravo ja tražim od rock glazbe i na čemu sam odrastao. Rock po uzoru na definitivno najutjecajniji bend svih vremena, Black Sabbath, te kraj osamdesetih i početak devedesetih kada sam se uživo impresionirao albumima tada početnika poput bendova Soundgarden, The Smashing Pumpkins, Alice In Chains, Screaming Trees, Kyuss, Melvins sa svim najboljim što su u ostavštinu ostavili Slayer i Motorhead. Sve to u jednom su High On Fire. Potpuni hit godine!
Originalno objavljena recenzija za Cmar.net:
High On Fire - Death Is This Communion
Orijentalni glazbeni elementi u metal glazbi doživljavaju potpunu renesansu. Dokaz tome u prilog je svakako i zadnji, malo je reći odličan studijski rad kalifornijskog trija High On Fire, koji obiluje, kako tematikom tako i glazbenim elementima istočnjačke tradicije. S tim se, dakle, pridružuju ostalim laureatima, doduše nekih drugih metal žanrova – ovogodišnjim vrhunskim izdanjima Rotting Christa, Behemotha i Nilea.
Album 'Death Is This Communion' je skoro jedno malo remek djelo, svakako moram priznati, a desetku nije dobio iz jedinog razloga - višak pjesama s kraja djela koji je svakako trebalo završiti s Cyclopian Scape, jer su zadnje dvije šestominutne skladbe Etheral i Return To NOD baš ono što karakterizira dosadašnje djelovanje na protekle tri ploče High On Firea - 'The Art Of Self Defence', 'Surrounded By Thieves' i 'Blessed Black Wings', a to je prosječnost. To se, međutim, nikako ne može kazati za neponovljivo dobro otvaranje albuma s pjesmom Fury Whip, čije samo ime govori i odiše snagom udaraca dugog i čvrstog, isprepletenog biča koji svojim vršcima peče kožu najbržih arapskih konja blisko istočne pustinje. Strašna svirka nastavlja priču u najboljem mogućem svjetlu s van vremenskim hitom Waste Of Tiamat, njenim zavodničkim melodijama i otpacima kraljice kaosa Mezopotamije. Aranžman dosljedan beskonačnog ponavljanja, kao kamene gromade teške Lemmyevske glasovne tenzije pjevača, gitariste i frontmena Matt Pikea nadopunjavaju se izvrsnim vizionarskim gitarskim rifovima. Sva intelektualna glazbena lucidnost, ukomponirana s brzinom koju su High On Fire na ovom albumu dosegli, očituje se u još jednoj van serijskoj pjesmi, simboličnog imena Turk. Turci kao da ruše sve pred sobom. Nekada na našim prostorima, Armence početkom prošlog stoljeća, Kurde u više prilika, a mogli bi ponovno i sutra. I to u hipu, uz pratnju ove, posvećene im skladbe dok za njima ostaju samo očaj, palež i smrt. Naslovna 'Death To This Communion' mid tempo je ljepotica zadužena za trans plesove žena koje zabavljaju umorne ratnike pored večernje vatre, naizgled posve obične a ustvari vrlo mistične, iz koje samo pravi znalci daju isčitati sve opasnosti koje se tek trebaju dogoditi na njihovom putu ka pobjedi.
Instrumentali koji se pojavljuju u pauzama između glavnih pjesama su potpuni pogodak. Posebno se to odnosi na treći po redu, DII, čija tema uvelike podsjeća na vječnu Emperorovu instrumentalnu temu Wanderer s ploče 'Anthems To The Welkin At Dusk'. Tema je to, dakle, koja postaje 'ljuta' klasika. Headhunter je kratki ep stotine bubnjeva, dok je Kanrad's Wall uspjela nekako eskivirati s Karl Sandersovog sola 'Saurian Meditation', i pridružiti se nekom drugom plemenu, onom čiju glavnu riječ vode sludge metal stoneri iz San Francisca.
Da, album sam potpuno konceptualno doživio, ustvari tako sam ga i opisao. Osvajački je i beskompromisan, emotivno jak i ekstrovertirano čvrst. Naprosto, High On Fire je apsolutni konkurent za najbolji album 2007. godine.
Žanr: Stoner/sludge metal
Ocjena: 9/10
- Album 2005.
- Album 2006.
|
