np Melechesh – Emissaries LP
Iako nije bilo velikog snijega za skijanje ove vrlo čudne i za mnoge uznemirujuće zimske sezone, proveo sam se na izvrsno. A i vrijeme je pri kraju desetodnevnog izleta poslužilo za fotografiranje nepresušnog i izazovnog motiva, planinskog masiva Visokih Tatri, koju sam doduše već protekle godine detaljno obradio i osvojio Carnetovo treće mjesto u kategoriji putopisa. Međutim, ovaj put sam objektu pristupio na malo drugačiji način, a i same vremenske okolnosti su bile nešto drugačije, te sam posjetio Tatre i s druge, Poljske strane, koja nije zaista ljepša od Slovačke, no Zakopane, mjesto od 30.000 tisuća žitelja, se pokazalo kao pravo zimsko turističko središte sjeverne strane ovog Karpatskog masiva.
Na putu za Zakopane kroz Visoke Tatre
Pogled na Poljski dio Tatri
Već je taj dan zasjalo sunce, nakon što smo se odlučili s grupom krenuti na izlet za Poljsku. Zakopane, najveće je Poljsko skijališno središte, udaljeno nekih 60 kilometara od Tatranske Lomnice gdje smo svake godine smješteni. Pitoreskni centar Zakopana, preplavljen je drvenim kućama, nalik šumskim kolibama ali u svakojakim izdanjima, od simpatično malih i normalnih, do vrlo velikih objekata, koji graniče s pretjerivanjem. Ulicama voze upregnuti fijakeri, djeca jašu patuljaste ponije, a na nekoliko mjesta gospođe nude usluge fotografiranja s dobroćudnim psima bernardincima, dok je jedan Djed mraz nudio foto session s bijelim sobom. Iznenadila me je ponuda specijaliziranih dućana - par snowboarderskih i skaterskih, pa čak i jedan hip hoperski - bili su vrlo dobro opremljeni hardwear robom, tako da je pala jedna zelena t-shirt u board dućanu gdje je prašio neki metalcore, dok je par likova uvaljano u kauč čavrljalo s prodavačem. 'Trgovci' atmosfera. ;)
Medvjed, bernardinci i ona
U dnu ove vrlo duge ulice se nalazi prostrana pijaca svaštara. I to ne bilo kakva, već pijaca koja ostavlja dojam da na njoj možeš naći sve od igle do lokomotive, nuklearnog i lakog oružja, svih mogućih koža mrtvih životinja, do malih, nekoliko mjeseci starih psića bernardinaca koji se po putu prodaju u kartonskim kutijama. Najčešći kupci, Rusi i Ukrajinci, šakom i kapom ostavljaju dolare po štandovima, bez velikog cjenjkanja s prodavačima. Uostalom, nije niti malo čudno vidjeti toliko zelembaća kako prelaze iz ruku u ruke, ipak samo jedan dio Rusa i Ukrajinaca si i može priuštiti skijanje i putovanje, a to su upravo ti. Mnogi ovi, koji su mi se u prolazu našli u kadru dok sam okidao fotke.
Bazar, levijatanska pijaca
Bernardinci iz kašeta
Pošto nisam skijao ove godine, svakodnevnim plivanjem u olimpijskom bazenu Aquacitya i parnim saunama, kreativno sam ubijao jutarnje sate najdražim sportom, a nakon toga u đir, pa na dobru klopu i Plzensko pivo u Staru Mamu. Vrijeme je prvih dana u Tatranskoj Lomnici i Popradu bilo lagano snježno i kišovito, međutim, modro nebo se ipak ukazalo, a i par crvenih zalazaka je zadesilo Tatre. Ono najljepše, potpuno crveno mi je promaklo dokumentirati, jer nisam imao aparat kod sebe. Pravi peh, mada sam nakon dvije večeri čekanja sumraka uspio uhvatiti koliko toliko tog magičnog momenta sunčeve refleksije. Do slijedeće godine.
Slovačka strana Visokih Tatri
Tatre u sumrak
|
